O nama

Koja je uloga edukacijskog rehabilitatora?

Stručni suradnik edukacijski rehabilitator u školi pruža stručnu podršku učenicima s teškoćama u razvoju kako bi uspješno sudjelovali u odgojno-obrazovnom procesu i školskom životu. Sudjeluje u prepoznavanju, procjeni i praćenju razvojnih, obrazovnih i socijalnih potreba učenika te predlaže primjerene oblike podrške. U suradnji s učiteljima izrađuje i provodi prilagodbe nastavnih sadržaja, metoda rada i oblika vrednovanja prema individualnim potrebama učenika. Provodi edukacijsko-rehabilitacijske postupke i vježbe kojima potiče razvoj učenikovih sposobnosti i jačanje njegovih potencijala.

Edukacijski rehabilitator pruža individualnu i grupnu podršku učenicima, razvija strategije učenja te potiče samostalnost i uspješnost u školskom radu. Prati funkcioniranje učenika u nastavi i predlaže načine za prevladavanje teškoća koje utječu na učenje i sudjelovanje u razrednoj zajednici. Savjetuje i educira roditelje te pruža stručnu podršku učiteljima u radu s učenicima s teškoćama. Sudjeluje u radu školskih stručnih timova te surađuje s liječnicima, centrima za socijalnu skrb i drugim stručnjacima.

Posebnu pozornost usmjerava na rano prepoznavanje rizika i prevenciju daljnjih razvojnih teškoća. Podržava učenike s različitim teškoćama, uključujući teškoće u učenju, poremećaje iz spektra autizma, ADHD, senzorička, intelektualna i motorička oštećenja te emocionalne i komunikacijske teškoće. Svojim radom promiče inkluziju, jednakost mogućnosti i puno sudjelovanje svakog učenika u školskom okruženju. Cilj njegova djelovanja je stvaranje poticajnog i uključivog školskog okruženja u kojem se uvažavaju različitosti i razvijaju potencijali svakog djeteta.

Što je posao školskog psihologa?

Školski psiholog radi s učenicima, roditeljima, učiteljima, nastavnicima. Surađuje s ravnateljem škole i zajedno s pedagogom sudjeluje u većini aktivnosti vezanih za odgojno obrazovni proces.

Školski psiholog u neposrednom radu s učenicima prepoznaje njihove individualne potrebe, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja. Provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja, programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd. Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a osobito učenicima rizičnih skupina.

Školski psiholog obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti).

Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.

U radu s roditeljima, kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju.

Školski psiholog pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno.