O nama

Koja je uloga edukacijskog rehabilitatora?

Dijete može imati odstupanja na različitim područjima razvoja. Pomoć edukacijskog rehabilitatora možete potražiti ukoliko primijetite da dijete ima odstupanja na nekom od pojedinih područja. Također, pomoć edukacijskog rehabilitatora možete potražiti i ako uočite nedovoljnu spremnost djeteta za školu, teškoće u učenju te socijalnu izoliranost.

Edukacijski rehabilitator radi s djecom/učenicima koji imaju različite oblike teškoća u razvoju (teškoće u senzorici – vida, sluha, intelektualne teškoće, motoričke poremećaje, kronične bolesti, poremećaje iz spektra autizma, ADHD poremećaj, neurorazvojne teškoće), kao i poremećaje učenja (teškoće u savladavanju vještine čitanja, pisanja, razumijevanja pročitanog, matematičkih vještina) te sudjeluje u praćenju uz ostale stručnjake kod emocionalnih i komunikacijskih teškoća učenika.

Stručni suradnik edukacijski rehabilitator u redovitoj školi planira i programira rad, priprema se i obavlja poslove u neposrednome odgojno-obrazovnom radu s učenicima, savjetuje i pomaže u radu učiteljima i stručnim suradnicima te ostalim zaposlenicima škole u svezi s postupcima u radu s djecom s posebnim potrebama, pomaže učiteljima u izradi primjerenih programa, didaktičkih i nastavnih sredstva, surađuje, savjetuje i pomaže roditeljima učenika s teškoćama u razvoju, analizira i vrednuje djelotvornost odgojno-obrazovnog rada, stručno se usavršava, surađuje s ustanovama, vodi odgovarajuću pedagošku dokumentaciju i učeničke dosjee, sudjeluje u radu povjerenstva za upis djece u osnovnu školu, obavlja poslove na prevenciji poremećaja u ponašanju, izrađuje i provodi preventivne programe te obavlja druge poslove na unapređivanju i razvoju odgojno-obrazovne djelatnosti škole.

Što je posao školskog psihologa?

Školski psiholog radi s učenicima, roditeljima, učiteljima, nastavnicima. Surađuje s ravnateljem škole i zajedno s pedagogom sudjeluje u većini aktivnosti vezanih za odgojno obrazovni proces.

Školski psiholog u neposrednom radu s učenicima prepoznaje njihove individualne potrebe, te, u skladu s time, provodi individualna i grupna savjetovanja. Provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja, programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd. Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a osobito učenicima rizičnih skupina.

Školski psiholog obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti).

Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha, ali isto tako prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.

U radu s roditeljima, kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju.

Školski psiholog pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno.